Amortizer je naprava za ublažavanje energije udara ili prigušenje oscilacija i ima široku primjenu kod motornih vozila.

 


Počeli su da se koriste početkom 20. vijeka da bi se omogućila udobnija vožnja, ali je uskoro otkriveno da je korist od njihove upotrebe znatno veća. Oni produžuju vijek vozila i komponenti zbog smanjenih udaraca, povećavaju praktičnu brzinu vozila, i daju bolju stabilnost.

Po načinu rada mogu biti jednostrani i dvostrani. Jednostrani djeluju samo pri jednom smjeru sile (kao kod približavanja hodnih dijelova okviru), a dvostrani pri oba smjera.

Princip rada je u potiskivanju ulja ili druge podesne tečnosti iz prostora niskog u prostor visokog pritiska u cilindru. Ovo kretanje uzrokuje unutrašnje trenje tečnosti i zbogviskoznosti ulja ne može se izvesti trenutno, pa se postiže prigušenje udara. Najčešći tipovi su krilni, polužni i teleskopski amortizer. Kod svih hidrauličnih amortizera mora postojati dobro zaptivanje čitavog sklopa.

Krilni a. je stariji tip, bez klipa i cilindra, gdje se ulje potiskuje kroz otvore u krilu koje se pomiče pri oscilacijama gibnjeva vozila.
Polužni a. imaju cilindar, klip i klipnu polugu. Cilindar je zatvoren na oba kraja i vezan s šasijom vozila. Klipna poluga je jednim krajem vezana za balansir ili rukavac točka, a drugim za klip. S jedne strane klipa su prostori s uljem s višim i nižim pritiskom, međusobno spojeni kanalima.
Teleskopski a. su najsavršeniji. Sastoje se od klipa (pričvršćen preko klipnjače na tijelo vozila) i cilindra s uljem. S jedne strane klipa je prostor s uljem s višim, a s druge pod nižim pritiskom. Prostori su spojeni ventilima, a zbog viskoznosti fluida, nagla promjena pritiska nije moguća, pa je pomjeranje klipa prigušeno. Ovim se vrši amortizacija objekata pričvršćenih za klipnu polugu.

 

 

amortizeri